PISMA I PJESME NAŠIH ŠTIĆENIKA

Moj dolazak u dom ''Sveti Nikola''

Odrastao sam u seljačkoj obitelji sa majkom,tri sestre i ocem bez kojeg sam,nažalost ostao u četrnaestoj godini života.
S obzirom da sam u ranoj dobi pokazivao velike muzičke sposobnosti, moj otac voleći muziku uz velike stege siromašnog života priuštio mi je jednu malu skromnu harmoniku koju još i danas čuvam kao suvenir, a i uspomenu na pokojnog oca.
Neshvatljivo mnogima počeo sam svirati za pola sata,pjevajući sa sestrama i veliku ljubav oca prema meni kao i muzici.Već za tjedan dana svirao sam na seoskoj vatrogasnoj zabavi.
Svi su me voljeli,pak je u ponedjeljak bilo za koji bombon, a naravno i bilježnicu za školu jer moja majka udovica s 4-ero djece mi nije mogla priuštiti.
Upisao sam tada srednju školu koju sam pohađao u Krapini, preko ceste gdje i sada živim. Zahvaljujući napredovanju u muzici u vojsci me je zatekla sreća gdje sam bio među školovanim muzičarima i od njih puno naučio.
Po izlasku iz vojske nastavio sam sa muzičkom svirajući tako po lokalima,moru,Njemačkoj i mnoge,mnoge svadbe širom pretežno našeg dragog Zagorja,a i dobrim dijelom svim krajevima Hrvatske.Zna se što muzika povlači sa sobom,piće,neispavane noći,žene a uz svu ljuubav i zadovoljstvo muzike,sve u svemu ništa dobroga.

Tako sam i jednog dana prije sedam godina kojeg se ne sjećam zbog alkohola nastradao,bolnica,24 dana traume,dospio sam u dom za retardirane osobe ''Jezerčica'' Donja Stubica.S obzirom da mi među takvim bolesnicima nije bilo mjesta zatražio sam od Centra za socijalnu skrb Donja Stubica drugačiji smještaj jer sam sposoban za nešto raditi,radnu terapiju koju sam u Krapini sa zadovoljstvom prihvatio i mislim da sam sa radnim terapeutom upravo to postigao, kao i sa svojim sobnim kolegom kojega vrlo cijenim kao i on mene.

Moj dolazak u Krapinu zacijelo mi je promijenio život.Za svega tjedan dana uklopio sam se upoznajući mnogo prijatelja u sve vrste poslova kao i opet muzika mi je dobro došla. Svaki mjesec slavimo rođendane dotičnih štićenika koji su rođeni u tom mjesecu.Sa svojim zborom 6 žena, nas 3 muškarca kao i moja harmonika začuje se malo po malo. Uvijek se nešto događa,za svaku akciju ja sam dobrovoljac,hrana u domu je vrlo kvalitetna,a i dosta je ima pa se i ja moram odužiti na neki način koliko mogu.

Djelatnici Doma su vrlo ljubazne osobe pa se i ja prema njima tako ponašam.zahvaljujući svima koji su me tako lijepo primili kao prvo ravnateljici doma,radnom terapeutu s kojim radimo svaki dan kao i kompletnom stručnom timu,bilo radnom ili medicinskom.

U ovu godinu i pol dana bili smo 2 puta na hodočašću u Mariji Bistrici,2 puta na predstavi u festivalskoj dvorani,imamo svake godine veliko slavlje povodom Dana obitelji,Svetog Nikole,Valentinova a posebno za fašnik gdje se opustimo do mile volje.
Hvala svim djelatnicima i stručnom osoblju.
Hvala
Vaš štićenik Josip Škrebljin

Moj dan u domu

Dan u domu mi brzo prođe i mic po mic prođe tjedan.Imamo razne aktivnosti,od radne terapije do gimnastike i masaže.
Poslije ručka odem malo prošetati parko, naravno ako je lijepo vrijeme.
Dosta čitam,posuđujem knjige iz naše male biblioteke, uz to rješavam križaljke , a navečer gledam televiziju. Dođu mi i djeca, te prijateljice tako da u tjednu imam i dosta posjeta. Za svaki blagdan imamo proslavu, tako imamo i proslavu rođendana zadnju srijedu u mjesecu svih korisnika koji su u tekućem mjesecu rođeni.
Imamo pjevački zbor koji prati naša mala događanja na čelu sa harmonikašem Josipom Škrebeljom, a Dom nas počasti sa rođendanskom tortom, štruklama i sokovima.
Najljepše je kad svake godine za Malu Gospu idemo na hodočašće u Mariju Bistricu, ide puno korisnika pa se organizira i autobus. Jednom mjesečno imamo i svetu misu koja se održava u domu.
Uz sve te aktivnosti ne mislim na bolest, a svi djelatnici su dobri i ljubazni.
Zato im svima zahvaljujem za sve što nam priušte!

Štićenica : Vlasta Mlakar